My life in ninja world - TMNT story

ako vam se svidi prvi dio, nastavit cu je objavljivat ovdje, a ako ne, nikom pa nista, nastavit cu je pisat sebi za dushu, hehe
My life in ninja world!


xx 1.dio, How it begine xx
Hello moje ime je Kitsune*¹ i zivim u New Yorku. U ovoj
prici ispricat cu vam oj zivot u svijetu koji je tesko zamisliti. Moj zivot
poceo je rodjenjem kao i svaki drugi ljudski zivot. Rodila sam se jednog
sparnog ljetnog popodneva 1992. Otac mi je bio uspjesni novinar, a majka
tajnica u velikoj tvrtki. Imala sam obitelj kakovu svatko moze pozeljeti. Malu,
nasmijanu, uvijek sretnu, obitelj iz snova. No moj san uskoro je postao nocna mora.
Jedne kisne, jesenske noci dok smo se vracali sa nekakvog izleta, dozivjeli smo
prometnu nesrecu. Auto mojih roditelja otklizao je po mokroj cesti i udario u
prikolicu kamion. Iz prikolice su izletjeli spremnici sa zelenom tekucinom.
Moji roditelji su na mjestu poginuli, ali ja sam nekim cudom prezivjela.
Ispuzila sam iz razbijenog kamiona i stala pljackati po barama zelene tekucine.
Tada su mi bile 2 godine i nisam znala da ta tekucina izaziva mutacije, a posto
je bila pomjesana sa DNA razlicitih zivotinja izazvala je mutacije na mom DNA
koje su mi omogucile da se pretvaram u razlicite zivotinje.
Na cesti me je pronasao moj sensei*², Orenji sensei. On je bio
mutirani krokodil. Uzeo me u svoje skrbnistvo i naucio borilackim vjestinama te
kako da kontroliram svoje pretvorbe.
Godine su prolazile, a ja sam sve vise rasla. Napuila sam 13 godina.Te noci mi
je bilo jasno zasto je 13 nesretan broj. U nasem sklonistu napali su nas ¨Noga
ninje¨. Ubili su Orenji sensea, a mene su odveli Shredderu. On me je prisilio
da radim za njega. Dvije godine me je drzao u zatocenistvu tjerajuci me da ucim
i treniram zabranjene vjestine.
Kada sam napunila 15 godina dao mi je zadatak da pod svaku cijenu ubijem
nekakve Ninja kornjace. Nikad prije nisam cula za njih, niti sam znala kako
izgledaju. Znala sam samo jedno: ne napravim li ono sto mi je naredeno ostat cu
bez svog zivota. Tako sam krenula u pohod na njih. Samnom je isla skupina od 10
¨Noga ninja¨ kao potpora. Napali smo ih zasjede. Tada sam shvatila da su oni
samo cetiri kornjace koje su mutirale na slican nacin kao i ja, te da nisu
nista drugaciji od mene. Opozvala sam svoje ¨Noga ninje¨ te se pritajila u
nekakvo trosnom skladistu. Vecina me ispitivala zasto sam to napravila, ali ja
im nisam odgovorila, vec sam samo sjela u polozaj za meditiranje i zadubila se
u svoje misli drzeci svoju nodachi*³ katanu. Smisljala sam plan kako
da pobjegem od Shreddera i kako da se pridruzim Ninja kornjacama. Sati su
prolazili, a ja se nisam ni pomaknula. Negdje pred zoru sam otvorila oci i
osvrnula se oko sebe. Imala sam sta za vidjeti. Sve ¨Noga ninja¨ su lezale
bespomocno na ledima, a u uskom krugu oko mene stajali su oni. Cetiri Ninja
kornjace, promatrajuci svaki moj pokret, svaki udisaj i pomak oka, spremni me
napasti ako ucinim nesto nepazljivo...
*¹ kitsune: japp. lisica
*² sensei: japp. ucitelj
*³ Nodachi katana: katana za nosenje na ramenima, namjenjena
konjici, minimalne duzine ostrice 90 cm, premda ih ima sa duzinom ostrice i do
150 cm. Kitsunina je ova najduza verzija od 150 cm.

I hope you like it!
evo kako Kitsune sada izgleda:
Kitsune (klikni)

Fora taman kad sam čitalaa o nesreči prošao mi je hladan vjetar preko ramena brrrr

Ajme sad nemogu čitat sutra kad se vratim iz škole budem pročitaal koja si ti smjena

Ayumi je napisao/la:

Ajme sad nemogu čitat sutra kad se vratim iz škole budem pročitaal koja si ti smjena

ja sam prva
ti?

I ja sam mislila da je štakor.A šta štene radi u kanalizaciji jadan mali buci bu

wolfie-chan je napisao/la:

Ayumi je napisao/la:

Ajme sad nemogu čitat sutra kad se vratim iz škole budem pročitaal koja si ti smjena

ja sam prva
ti?

misliš ujutro onda i ja isto

Tamo anime party zone tamo je to uvik.E super onda računan YEY bit će hepi

xx 4.dio, Vjerovati ili ne?! xx

>Men vec dva sata sjedim ovdje< ustala sam se polako da ne probudim Neru koja je spavala pored mene. Protegnula sam se, a poderana majica mi je otkrila gola ledja. Najezila sam se od hladnog zraka. Na desnoj lopatici mi je bila vidljiva tetovaza u obliku krokodilske sape, ali ne onakove koja predstavlja ¨Noga ninje¨. Ova je bila prava krokodilska sapa i ta tetovaza je dokazivala da sam bila ucenica Orenji sensea. Krenula sam nazad sjedati kada se se zid podigao i otkrio velika, dvokrilna vrata koja su se polako otvarala. Kada su se potpuno otvorila na njima je stajao mutirani stakor u smedem kaputicu i stapom. Lagano je doseta do mene te me zamolio da se sagnem. Sagnula sam se, zapravo vise kleknula na jedno koljeno, a on je samo gledao moju tetovazu i mrmljao nesto sebi u bradu. Okrenuo se i krenuo prema vratima signalizirajuci mi da krenem za njim. Uzela sam Neru u narucje i posla za njim. Usli smo unutra, a zid iza mene se spustio i vrata zatvorila. Nisam bila nesto previse iznenadena izgledom njihovog sklonista; izgledalo je slicno kao i ono u kojem smo zivjeli Orenji sensei i ja. S lijeve strane nalazio se poligon za vjezbu, na katu su bile spavaonice, a na desnoj strani maleni dnevni boravak i vrata koja su vodila najvjerovatnije u kuhinju. Stakor me poveo u dnevni boravak i pokazao mi rukom da sjednem. Sjela sam na spuzvasti jastuk za niskim stolicem, a sa suprotne strane posjedali su Ninja kornjace. Nisam se usudila pogledati ih u oci. Znala sam da cu u njima vidjeti optuzbe i negodovanje. Stoga sam se posvetila razgledavanju dnevnog. U kutu se nalazilo nekoliko omanjih saksijica sa ljekovit biljem, nasmjesila sam se tome. No primjetila sam da su ljutiti pogledi kornjaca upriti u mene pa sam stoga spustila glavu. Nakon par trenutaka vratio se i maleni stakor noseci pladanj sa cajnikom i salicama. Natocio je caj u salicu i pruzio mi je. Prihvatila sam ju te otpila gutljaj, ali idalje su kornjace ljutito gledali u mene. Spustila sam glavu i zagledala se u svoja koljena i Nerino ravnomjerno disanje. Minute su sporo prolazile, a tisina koja je vladala izludivala me.
¨Sigurno se pitas tko smo i zasto sam te pustio unutra¨, prvi je progovorio stakor. Bojala sam se progovoriti, pa sam samo tiho klimnula potvrdno glavom i nastavila piti caj.
¨Ja sam Splinter sensei ili Ucitelj Splinter, a ovo su moji sinovi, Leonardo, Donatello, Raphael i Michellangelo¨, predstavio se rukom pokazujuci na svagog od svojih sinova, te nastavio objasnjavati, ¨pustio sam te unutra zato sto sam na nadzornoj kameri koja je postavljena ispred vrata vidio tvoju tetovazu. Nisam znao da Orenji ima ucenicu, volio bih znati nesto vise o tebi¨
¨Moje ime je Kitsune. Cast mi je upoznati vas sve pogotovo nekoga tko je poznavao moga sensea¨, predstavila sam se
¨Kako mislis poznaovao? Zar se nesto dogodilo Orenjiu?¨, upitao je Ucitelj Splinter
¨Zao mi je sto vam to moram reci, ali Orenji sensei je umro prije dvije godine. Pao je od strane ¨Noga ninja¨ ¨. rekla sam tuzno
¨Od istih onih ¨Noga¨ kojima si se ti pridruzila!¨, ljutito je izjavio Donatello
Bijesno sam ga prostrijelila pogledom i zaustila da mu kazem sto ga ide, ali mi se u rijec ubacio Ucitelj Splinter: ¨Ispricavam se na grubim rijecima moga sina. Sigurno ti sa Orenjijevu smrt cesto prebacuju. Molio bih te, ako ti nije tesko, da mi ispricas sto se dogodilo kada je Orenji poginuo¨. Pricala sam im o tome sto se dogodilo nakon smrti Orenji sensea, o tome kako me Shredder mucio, stalno govoreci kako ja i kornjace imamo nesto zajednicko, ali nikada odredeno sto to. Kada sam zavrsila sa pripovjedanjem pogledala sam svakog od njih ravno u oci i zacudilo me to sto u njima vidim suosjecanje zbog onoga krosta sam prosla.
¨Dobro mislis li ti vec jednom reci sto mi to imamo zajednicko?!¨, upita je Michellangelo sa izrazito znatizeljnom facom. ¨Mutacije¨, odgovorila sam kratko. ¨Mutacije?!¨, zbunjeno je ponovio Michellangelo te se ustao i napravio krug oko mene te se vratio nazad na svoje mjesto, ¨Ja nevidim nista cudno na tebi, izgledas normalno.¨. Samo sam se nasmjesila i zatvorila oci. Treptaj oka i ja sam se pretvorila u lisicu. Sada su svi imali zapanjeni izrac na licu, cak ni Ucielj Splinter nije ocekivao ovako nesto. Ustala sam se i prosla iza leda Ucitelja Splintera mjenjajuci svoj oblik iz lisice u panteru. Dosla sam iza Michellangela te mu se prednjim sapama naslonila na ramena i spustila glavu u visinu njegove: ¨Vidis nasta sam mislila kada sam rekla da su nam mutacije zajednicke¨. Michellangelo je kimnuo glavom, ali i dalje zapanjeno gledao u mene. Krenula sam prema ostaloj trojci, opet mjenjajuci svoj oblik, iz pantere u orla. Vinula sam se u zrak i napravila par krugova iznad njihovih glava, a onda se spustila na Donatellovu ispruzenu ruku. ¨Ispricavam se zbog onoga sto sam rekao, nisam smjeo osudivati knjigu po koricama¨, rekao je naklonivsi glavu malo. ¨Isprivka prihvacena, kao da se nije ni dogodilo¨, rekla sam takoder naklonivsi glavu, a zatim sam presla na Leonardovu ruku. ¨Dobro dosla u nas skroman dom!¨, rekao je. ¨Skroman?! Sigurno se salis! Ovo je sve samo ne skromno mjesto¨, rekla sam te se smijuci vinula ponovo u zrak. Svi su se smijali, svi osim Raphaela. On je namrgodeno sjedio i sijevao ocima prema meni. Pocela sam se spustati strmoglavljuci se na njega. Primjetila sam da jednom rukom cvrsto drzi drzak svog sai-a. Vec sam bila metar udaljena od njega kada je zamahnuo rukom drzeci sai. Vratila sam se brzo u ljudski oblik i cvrsto uhvatila njegov zglob blokirajuci napad...

Baš mi se sviđa kako opisuješ sva sriča brzo čitam ovo da moja prija pročita trajalo bi 10 min

Ayumi je napisao/la:

Baš mi se sviđa kako opisuješ sva sriča brzo čitam ovo da moja prija pročita trajalo bi 10 min

drago mi je da ti se svidja
ti si jedina izgleda koja cita ovdje ovu pricu

Šta mislite da ovdje otvorim svoj naruto fan fiction

jel to pitanje?

Mislim se jer sad sam okarakterizirala likove imaju special jutsus pa nisma sigurna

Ayumi je napisao/la:

Mislim se jer sad sam okarakterizirala likove imaju special jutsus pa nisma sigurna

dvije rijeci
sta cekas

daj vise nemoj tu izvodit kerefeke

EVO GA 5. DIO

xx 5.dio, Fight xx
...par trenutaka smo se netremice gledali, a onda je Raphael poceo sve jace gurati i povecavati pritisak na moju ruku, no ja sam takoder povecala otpor. Krenuo je drugom rukom prema drugom sai-u, ali ga nije uzeo kao sto sam ja ocekivala i to mi je malo popustilo koncentraciju sto je dalo Raphaelu dovoljno vremena da odbije moju obranu i da me vec u iducem trenutku nekako prebaci preko sebe. Pala sam na ledja i ostala tako lezati. Sve me boljelo. Raphael se ustao i dosetao do mene stajuci iznad moje glave: ¨Slaba si!¨. To me naljutilo, uhvatila sam ga za noge i povukla tako da je i on pao. Odjednom sam zacula smijanje. Podigla sam se u sjedeci polozaj da vidim tko se to smije. Pogledala sam u drustvo kod stola, ali oni se nisu smijali, a onda sam shvatila da se zapravo Raphael smije. Valjao se po podu od smijeha. ¨Tebi je ovo smijesno?!¨, upitala sam ljuto. ¨Aha, smijesno je to koliko si slaba da se moras koristiti takvim jadnim trikovima¨, odgovorio je. Sada me je zbilja naljutio. Ustala sam se i stala u borbeni polozaj. ¨Ti si jadan, ako si takva faca, pokazi sto znas¨, provocirala sam ga. Raphael se odmah prestao smijati te skocio na noge i napao me. Blokirala sam njegov udarac te ga snazno udarila nogom u bok, a on je odletio na drugi kraj sobe. ¨Tko je sad slab, da te cujem!¨, viknula sam ljutito na njega. Raphael se ustao i bijesno gledao u mene. Izvukao je svoje sai-e i krenuo u napad. ¨Pih¨, puhnula sam i krenula rukom prema ledjima da izvucem svoju nodachi katanu, ali ona nije bila tamo. >Damn! Gdje mi je katana?!< ogledala sam se oko sebe nebili je nasla, ali moje nodachi katane nije bilo nigdje. Vratila sam pogled na Raphaela koji je bio svega 2-3 metra udaljen od mene. Zatvorila sam oci i cekala udar koji nikad nije dosao. Otvoritla sam oci i ugledala...

i hope you like it

Fight fight šora šora XDI št asi ugledala

Ayumi je napisao/la:

Fight fight šora šora XDI št asi ugledala

a sad bi ti da odma znas sta sam ja ugledala
e pa nemoze to tako, bwahahhaa :no:

Ugrist ću te

to me neplasi
vec me marina-mich ugrizla tako da to ta fora sa ugrist cu te vise nepali

da vas malo podsjetim sta se dogodilo u proslom nastavku: ''Vratila sam pogled na Raphaela koji je bio svega 2-3 metra udaljen od mene. Zatvorila sam oci i cekala udar koji nikad nije dosao. Otvoritla sam oci i ugledala...''
prica se nastavlja

xx 6. dio, New friendship xx

...Leonarda kako svojim katanama blokira Raphaelov napad. ¨Leo zasto je stitis?¨, upitao je Raphael. Gledala sam iznenadeno u Leonarda >Zasto je to napravio?<. ¨Nije ti ona nista skrivila Raph, trebao bi znati bolje od napadanje nenaoruzanog protivnika¨, rekao je Leonardo. ¨Nije naoruzana?¨, upitao je Raphael gledajuci u mene preko Leondardovog ramena. ¨Nisam. Shurikeni i kunai-i su mi u ruksaku(zapravo je torba preko jednog ramena, messenger bag) pored Nere, a katana mi je izgleda ostala u onom skladistu¨, rekla sam, a Nera je zalajala na spomen njenog imena. Raphael je malo odgurno Leonarda da izvuce svoje sai-e iz Leonardovih katana, te ih spremio. Pogledao me ¨ispricavam se¨ pogledom te otisao na kat bez rijeci. Kada je Raphael nestao iz vidnog polja, ja sam pala na koljena. Leonardo je brzo spremio svoje katane i kleknuo pored mene, ¨Jesili dobro Kitsune?¨. ¨Dobro sam¨, rekla sam drzeci ruku preko stomaka, najvise na desnom boku. Leonardo me pogledao ¨nevjerujem ti¨ pogledom te sklonio moju ruku sa trbuha, a ona je bila krvava. ¨Kitsune, ti si ozljedena. Jeli ti ovo Raph napravio?!¨, upitao je Leonardo zabrinuto i ljuto. Sada su do mene dosli Michellangelo i Donatello. ¨Ne, nije on. Rana je od borbe u skladistu, izgleda da me jedan od ¨Noga¨ uspio posjeci¨, rekla sam gledajuci u njega. ¨Leo, pomozi joj da dode do kauca, treba joj ocistiti i previti ranu¨, rekao je Don. ¨To nece biti potrebno¨, rekla sam te postavila svoj dlan iznad rane. Dlan mi je zasvijetlio lagano plavicastim svjetlom, a rana je zarasla. ¨WOW! Kako si to izvela?¨, upitali su Donatello i Michellangelo u isto vrijeme. ¨Hehe, izljeciteljska moc, jedina dobra stvar koju sam naucila u Shredderovom zatocenistvu¨, odgovorila sam i polako ustala uz Leonardovu pomoc. Vratili smo se nazad do stola i nastavili pricati. Cak nam se i nakon nekog vremena pridruzio i Raphael. Uskoro sam su mi svi rekli da ih zovem po njihovim nadimcima; Leonardo-Leo, Donatello-Don ili Donie, Raphael-Raph, Michellangelo-Mickey. Nakon vecere kornjace su mi pokazali sobu u kojoj cu spavati. Nalazila se pored Leove. Svi su otisli na pocinak, no neki su jos uvijek bili budni. Iz torbe sam izvukla novu majicu i hlace te se presvukla. Izasla sam tiho iz sobe te sjela ispred vrata vadeci cokoladicu iz dzepa. Primjetila sam da su vrata od Leove sobe otvorena i da unutra gori svijetlo. >Mislim da bi mu trebala ici zahvaliti<. Vratila sam se u sobu po jos jednu cokoladicu, izasla van, pretvorila u lisicu te usla u Leovu sobu...

opet vas ostavljam na cliff hangeru, bwahahaha *evil smile*

Ja mogu šta i ona al ne rane nego bol

Ayumi je napisao/la:

Ja mogu šta i ona al ne rane nego bol

hehe
mene zanima kad ces ti objavit svoju pricu